9 zabluda o disanju

Skloni smo uzeti disanje zdravo za gotovo ne povezujući s njim zdravlje tijela i uma. No, disanje ima ključnu ulogu i prva je stepenica do osjećaja vitalnosti, a dobro je što ga možemo sami jednostavno poboljšati poklonimo li mu pozornost.

Prirodan način disanja, kako je objašnjen u knjizi Kako disati Richarda Brennana, temelji se na načelima poznate Alexanderove tehnike čije je glavno načelo – prekinite s lošim navikama disanja i automatski će se pojaviti zdraviji obrasci disanja. Drugim riječima, umjesto provođenja zahtjevnih vježbi, dovoljno je odučiti se loših navika disanja. Cilj nije disati ispravno već dopustiti dišnom sustavu da radi nesputano.

Iz knjige donosimo 9 najčešćih zabluda o disanju:

1. Pluća su mali organ koji se nalazi u sredini trupa
   Predodžba koju mnogi ljudi imaju o veličini i položaju pluća bitno je drugačija od stvarnosti. Veličina ljudskih pluća razlikuje se ovisno o spolu, visini i držanju tijela. Vrh pluća prelazi ključnu kost, a dno pluća kada su ispunjena zrakom, seže skoro do zadnjeg para rebara. I obično teže između 0.9 i 1,4 kg!
2. Nosna šupljina ide prema gore
   Zrak ustvari ne ulazi u nos prema gore, kako se to obično misli, već protječe vodoravno i veći dio nosne šupljine je vodoravan. Probajte udahnuti tako da tjerate zrak u nosu prema gore. Neće baš biti lagano.
3. Zadržavanje daha jača dišne mišiće
   Zadržavanje daha izaziva nakupljanje ugljikovog dioksida koji je prepoznat kao čimbenik stresa za živčani sustav. On također poremećuje ritam disanja naprežući mišiće dišnog sustava i ometajući slobodan pokret pluća, rebara i dijafragme. Promatrate li nekoga tko drži dah, vidjet ćete da je pod stresom.
4. Duboki udisaji poboljšavaju disanje
   Ako namjerno udišete duboko, vjerojatno ćete zabaciti glavu unatrag i izvinuti leđa, a to napinje mišiće oko prsa i prsnog koša. To ne donosi dobrobit već sputava prirodan pokret rebara, pluća i ošita. Pretjerana mišićna napetost redovito je neprijatelj slobodnog i prirodno koordiniranog disanja.
5. Dobro je koristiti pomoćne dišne mišiće
   Ako te mišiće pretjerano koristimo kako bi uvlačili zrak i istiskivali ga van, to nas samo potiče da steknemo naviku plitkog disanja zato što smo skloni dizati prsa dok se dijafragma spušta, a povlačimo se nadolje dok se dijafragma diže. Ponekad se to naziva paradoksalnim disanjem jer je upravo suprotno od onoga što bi se trebalo dogoditi kad dišemo prirodno, a još je i štetno za zdravlje.

    

   PROVJERITE DIŠETE LI PARADOKSALNO:
   - Dok izdišete, pogrbite se.
   - Dok udišete, pustite da vam se prsa podignu.
   Čini li vam se to normalnim? Ako da, vjerojatno dišete paradoksalno. Osjećate li da vam to otežava disanje umjesto da ga poboljšava?
   
   A SAD POKUŠAJTE SAD SUPROTNO.
   - Dok izdišete, zamišljajte da se ošit zaobljuje uvis, kao kupola unutar prsnog koša. Drugim riječima, pri izdahu vam se tijelo izdužuje.
   - Dok udišete, zamislite da vam se ošit spušta i izravnava unutar prsnog koša. Osjećate li razliku?
   Ova vježba može biti važan korak prema poboljšavanju disanja.

6. Disanje ošitom pravilan je način disanja
   Disanje je najdjelotvornije kad su svi sastavni dijelovi dišnog sustava uključeni i međusobno usklađeni. Disanje uključuje ne samo ošit, samo pluća, ili samo trbuh već i sve mišiće i sastavne dijelove dišnog sustava u trupu. Kad je riječ o disanju, nije dobro razmišljati o zasebnim dijelovima jer kad dišemo dobro, dišemo cijelim svojim bićem. Samo promatrajte malu bebu kako diše u snu; vidjet ćete da joj se pomiče cijelo tijelo.

7. Trbušno disanje poboljšava cjelokupno disanje
   Iako se trbuh doista pokreće, važno je razumjeti da u trbuhu nema ni pluća ni ošita. Ta navika pretjeranog korištenja trbušnih mišića radi disanja opterećuje sve unutarnje organe i može uzrokovati napetost ili kolaps mišićno-koštanog sustava. Posljedični problemi s držanjem tijela mogu izazvati različite zdravstvene poteškoće.

8. Pri disanju gornji dio prsa trebao bi se kretati malo ili nimalo,a većina pokreta trebala bi ići iz trbuha
   Razmišljajte o svojem gornjem dijelu tijela kao o trodimenzionalnom spremniku za disanje koji se podjednako pokreće i straga i sprijeda (zapravo, plućnog tkiva ima više na stražnjem dijelu rebara nego na prednjem). Naša pluća smještena su prema stražnjem dijelu trupa i protežu se visoko u područje ramena. Cijelo područje prsnog koša treba biti pokretno dok dišemo. Ustvari, upravo širenje rebara i ošita povećava unutarnje dimenzije prsa i dovodi do udaha. Prema tome, itekako ima smisla dopuštati kretanje upravo na onim mjestima gdje se pluća šire i stežu umjesto negdje drugdje.

9. Dobro je potpuno isprazniti pluća prije ponovnog udaha
   U stvarnosti nikada ne biste htjeli, a niti mogli, sasvim isprazniti pluća. Određena zapremina zraka mora u svakom trenutku ostati u plućima kako ona ne bi kolabirala. U tu svrhu u plućima se neprekidno mora održavati minimalan atmosferski pritisak.

Brojne savjete i vježbe kojima ćete osvijestiti vlastiti dah i ponvono uspostaviti prirodno disanje, potražite u knjizi Kako disati koja je do kraja svibnja na sniženju.