Damir Martin: Moj tim i ja prepoznali smo važnost i vrijednost pravilne prehrane te ništa ne prepuštamo slučaju

Damir Martin hrvatski je veslač, dvostruki svjetski i europski prvak te osvajač srebrnog odličja 2012. u Londonu. Rođen je u Vukovaru 1988. godine, no već dugi niz godina živi u Zagrebu, gdje kao član veslačkog kluba Trešnjevka i aktivno trenira. U proteklom razdoblju, Damir je sve podredio pripremama za najveće sportsko natjecanje koje će se u kolovozu održati u Brazilu. Popričali smo s njim ne bismo li iz prve ruke dobili uvid u završnu fazu priprema. Zavirili smo u njegov svijet, istražili detalje o prehrani, treninzima i oporavku. Željeli smo otkriti male tajne uspjeha vrhunskih sportaša. Cilj nam je također bio saznati planove za igre, ali i za budućnost. 

Kako teku tvoje pripreme za Brazil? Opiši nam svoje dane u ovoj fazi.

Trenutno sam u završnoj fazi priprema i nekako brojim dane do najvećeg natjecanja u mojoj dosadašnjoj karijeri. Olimpijske igre su nešto posebno za mene, vjerujem kao i za svakog profesionalnog sportaša. Imao sam veliku čast prije četiri godine biti u Londonu, gdje sam osvojio srebro. Međutim, smatram da sam od tada puno napredovao, te je vrijeme za korak više. Ovog puta idemo do kraja. Sve je podređeno tome, prehrana, treninzi, oporavak… Svaki dan ima svoju glavu i rep. Držim se plana koji sam izradio sa svojim trenerima. U tome leži ključ, tu se stvara prednost nad konkurentima.

Nakon dosadnijeg zimskog dijela koji sam uglavnom proveo u teretani vježbajući s visokom kilažom, sada mi dani uglavnom prolaze trenirajući na vodi, Dižem se rano, treniram do čak tri puta dnevno, pazim na namirnice koje konzumiram, odmaram određeni broj sati ne bih li tijelo doveo u vrhunsku formu. Da se izrazim onako sportski - u zoni sam i činim sve da u njoj ostanem.

Okrenimo se malo detaljnije prehrani. Nedavno je bio&bio postao dio tvog pobjedničkog tima. Koliku važnu ulogu zdrava hrana, točnije bio&bio proizvodi igraju u tvojoj pripremi?

Moram priznati da me sve u vezi s bio&bio oduševilo. Njihov način razmišljanja, pristup svakodnevici… Zato se i naša suradnja brzo pretvorila u istinsko prijateljstvo. Ovim putem im se želim zahvaliti na potpori i na svakom zdravom zalogaju koji su mi omogućili.

Jednom prilikom sam s prijateljem posjetio i restoran Zrno, bilo je to moje prvo iskustvo veganskog restorana, oduševili su me okusi i teksture obroka, pohvalio sam ih na jednom od portala za ocjenjivanje i već nakon mjesec dana smo imali dogovor s bio&bio oko zajedničke suradnje.  

Nadalje, tvrdim da nema vrhunskog uspjeha bez balansa između svih faktora koje sam ranije naveo. Svaki odrađeni trening mora se zaokružiti i adekvatnim unosom nutrijenata, kao i oporavkom. Pojednostavljeno, tijelo je stroj koji nakon teškog rada zahtjeva svježe, najkvalitetnije gorivo i vrijeme da se ponovo pripremi za novu rundu koja slijedi. Stoga ne mogu zamisliti svoje pripreme bez zdrave hrane, prirodnih shakeova i slično. bio&bio proizvodi savršeno nadomještaju sve ono što mi treba. Cjelovite namirnice, eko certificirani proizvodi… To je njihova misija i vizija, a također i moj stil života. Na takvu vrstu prehrane sam navikao. Nema jutra a da se iz moje kuhinje ne čuje blender, nema dana da se na tanjuru ne nađe red najkvalitetnijih proteina, masti i ugljikohidrata. Moj tim i ja prepoznali smo važnost i vrijednost pravilne prehrane te ništa ne prepuštamo slučaju. Zato je bio&bio uz nas. Oni su stručnjaci po tom pitanju. I svakim zdravim bio&bio obrokom korak smo bliže novom uspjehu. Nadajmo se i najboljoj izvedbi na Olimpijskim igrama. 

Osim klasičnog, primjenjuješ li u pripremi i neke druge oblike treninga?

Naravno. Kaže ona stara, u zdravom tijelu zdrav duh. Kod nas sportaša vrijedi i obrnuto. Ako sam spreman iznutra i tijelo to prepozna te vrati u obliku boljeg rezultata. Zato dosta ulažem u mentalni trening.  Svaki dan imam zadatke koje radim tokom treninga i u slobodno vrijeme. Oni mi pomažu da ne izgubim fokus, da se ne prepustim praznom hodu. Svakodnevno se čujem s dijelom tima koji je zadužen za mentalnu pripremu. Radimo analizu treninga i planiramo iduće korake.

Koji tip treninga smatraš najtežim, a koji najviše preferiraš?

Najteži treninzi su oni na aerobno-anaerobnom pragu, kombinacija u kojoj radim na kondiciji, a istodobno podižem velike težine u teretani. To znaju biti vrlo teški, psihički iscrpljujući treninzi duži i od dva sata u komadu. Ali izdrži se. Jer znam da nakon toga slijedi voda. Onaj mir koji mi jutro na vodi daje ne bih mijenjao ni za što. Prvi zaveslaj vrijedan je svake kapi znoja. Osjećaj kada savršeno uskladiš disanje, pokrete veslima… Kad jednostavno kliziš… Ma zato sam se i zaljubio u ovaj sport. U šali volim reći, tko to jednom proba gotov je. Čista romantika.

Kad smo kod romantike, osim veslanja koje ti je prva ljubav, postoji li još netko tko ima posebno mjesto u tvom srcu?

Imam djevojku koja mi je velika potpora u svemu. Trenutno zbog treninga nemam baš slobodnog vremena, ali trudim se uskladiti i našu vezu, ali i prijatelje i obitelj. Ovom prilikom želio bih im se svima zahvaliti na bezuvjetnoj potpori.

Vratimo se Brazilu. Što možemo očekivati od tvojih nastupa?

Europsko prvenstvo i Svjetski kup pokazali su mi gdje sam i što točno mogu očekivati. Ne treba skrivati ambicije niti bježati od činjenice da slovim za jednog od favorita za zlato. Sav svoj trud i rad usmjerio sam da opravdam tu ulogu i popnem se na krov svijeta. Ali naravno, idemo korak po korak, trening po trening. Treba biti ponizan i marljiv. Ako se budem držao zacrtanog plana, sigurno neću razočarati ni sebe ni navijače.

Tvoja disciplina je skif. Može li u budućnosti doći do nekih promjena?

U ovoj disciplini se najbolje osjećam. Imam svoju slobodu i postižem rezultate relevantne na svjetskoj razini. No mislim da ima još puno mjesta za napredak. Motiviran sam da postanem još bolji i brži. Neki dugoročni cilj je 2020. godina i Tokio. I tamo želim ostaviti svoj trag. Tako da zasad nema naznaka da će se išta mijenjati.

Imaš li veslačkog uzora?

Imam i nemam. Malo čudan odgovor ali moram to tako reći. Budući da sam treće koljeno veslača u svojoj obitelji, svi oni koji su mi prenijeli ljubav prema veslanju moji su uzori. Djed, otac, čak i majka… Ne samo veslački nego i životni.

A od aktualnih sportaša ne mogu nikoga izdvojiti. Ne zato što ih nema, nego jednostavno ne smijem. Do nedavno sam ih imao par, a sada sam u prilici da se s njima borim za odličja, veslo uz veslo. Zato u glavi moram tako postaviti stvari. Moram sam sebi biti jedini uzor. Ako sebe gledam kao šampiona, tada znam da sam još bliže da upravo to i postanem.