Koliko hrana zapravo košta

Kao potrošači, često se pitamo zašto neki proizvod košta koliko košta, zašto je ekološka hrana skup(lj)a. Pa… to možda i nije pravo pitanje.

Gnojiva na bazi nafte i pesticidi, učinci na degradaciju tla, zagađenje vode, klimatske promjene, epidemija pretilosti…samo su neki skriveni troškovi proizvodnje hrane koji utječu na okoliš i ljudsko zdravlje. Kada ih pribrojimo realnim troškovima, dobit ćemo „pravi trošak hrane“.

Kako izračunati pravi trošak hrane

FAO procjenjuje da su godišnji skriveni ekološki troškovi u proizvodnji hrane na svjetskoj razini 2,1 bilijuna dolara. Skriveni socijalni troškovi još su i viši – 2,7 bilijuna dolara.

Godine 2014. UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu, FAO, i švicarski institut za ekološku poljoprivredu, FIBL, razvili su metodu izračuna skrivenih troškova proizvodnje hrane, a posebno onaj dio koji se odnosi na propadanje hrane. Tako se, primjerice, emisija 1 kg stakleničkih plinova povezuje s točno određenom svotom novca – troškom globalnog zagrijavanja.

Tko plaća eksterne troškove

Želimo li izračunati pravu cijenu hrane, moramo uzeti u obzir i eksterne troškove. To su oni troškovi koje stvaraju proizvođači, a njihovo plaćanje u potpunosti preuzima cijelo društvo. Primjerice, neki proizvođač, odlažući svoj otpad u rijeku, može zagaditi vodu i ne platiti tu štetu. 50 km nizvodno, jedinice lokalne uprave moraju očistiti vodu kako bi se mogla koristiti za piće. Troškove je prouzročio proizvođač, ali umjesto njega troškove plaća lokalna uprava. Proizvođač ostvaruje veći profit, jer dio njegova troška plaća društvo.

Trebamo li platiti više

Cijena ekoloških proizvoda uglavnom je nešto viša od konvencionalno proizvedene hrane jer ima manje eksternih troškova. U idealnom slučaju, cijena hrane bi u svim fazama proizvodnje trebala pokriti sve troškove uključujući ekološke i socijalne. Tada ne bi bilo eksternih troškova koje će plaćati društvo ili naša djeca. Čak ako to znači da će hrana biti skuplja, ta će se cijena kompenzirati nižim troškovima u lokalnoj zajednici (samim time i nižim porezima), ali i zdravijom okolinom za buduće generacije. Takva je cjenovna shema još uvijek vrlo daleko od suvremene ekonomske realnosti u kojoj vlada zakon ponude i potražnje.

Konvencionalno je prejeftino

Na trećem HR eko forumu, naš je priznati znanstvenik dr. sc. Darko Znaor osvijetlio dio zabrinjavajuće stvarnosti da cijena koju plaćamo za hranu zapravo ne uključuje 50% troškova koje ista uzrokuje. Ukupne troškove konvencionalne poljoprivrede u nas je gotovo nemoguće izračunati budući da dio podataka vezan za visinu poticaja u proizvodnji mineralnih gnojiva i prijevozu sirovina nije javnosti dostupan.

"Ekološki proizvodi uglavnom su nešto skuplji od konvencionalnih jer su konvencionalni prejeftini. U svojoj sam prezentaciji pokušao objasniti koji su to skriveni troškovi konvencionalne poljoprivrede koji nisu uračunati u cijenu proizvoda", izjavio je dr. Znaor te slikovito pojasnio na koji način plaćamo pravi trošak hrane.

Mi kao potrošači proizvod plaćamo 3 puta:

  1. Na blagajni
  2. Kod doktora
  3. Kad plaćamo porez

„Sve to ima svoju cijenu i ti troškovi nisu uračunati. Ekološki certificirani proizvodi, osim što imaju manji negativan učinak na okoliš, isto tako često imaju veću nutritivnu vrijednost, postoji cijeli niz studija o tome“, zaključio je dr. Znaor.

Dobar izvor informacija i podataka o pravom trošku proizvodnje hrane je natureandmore.com.