Filtriranje
Web trgovina
0800 246 246
Pon - Pet od 8 do 16h
Jadranka Boban Pejić, direktorica Biovege

Je li soja zaista loša za zdravlje

Mnogo je zbunjujućih informacija u medijima na temu soje. Kakva soja je dobra za naše zdravlje otkriva Jadranka Boban Pejić. 

Datum objave: 24.05.2016

U isto vrijeme kada se o fitoestrogenima piše pozitivno, sve češće nailazimo na izuzetno loše napise o soji koja je izvor ove vrste izoflavona kao i primjerice, leća i slanutak. Otkrijmo kakva vrsta soje i koji oblik sojinih proizvoda je štatan za zdravlje, a kakva vrsta soje itekako može doprinijeti boljem zdravlju. 

Osim činjenice da je soja namirnica često izložena genetskom modificiranju, postoje tvrdnje kako soja ubrzava starenje mozga, uzrokuje poremećaje i oboljenja štitnjače te uzrokuje reproduktivne probleme.

Nije čudno da su ljudi zbunjeni i prestrašeni, pogotovo oni koji konzumiraju sojine proizvode i daju ih svojoj djeci. U zadnje vrijeme mnogi su mi se obraćali, od medija do pojedinaca s pitanjem treba li jesti soju ili ne i kakva su moja iskustva i razmišljanja.

Pitajte se tko je naručitelj članka

Kao prvo, moram istaknuti da je izuzetno važno pogledati izvor iz kojeg određeni članak ili napis dolazi. Mnogi napisi i istraživanja danas su naručeni od sponzora koji mogu imati vrlo čvrste interese. Kada nečiji interesi dođu u konflikt, tj. postanu upitni i ugroženi objavom cijelog niza pozitivnih studija i preporuka te dobrog utjecaja na zdravlje, naručuju se negativne studije koje pokušavaju poništiti one prve.

Nema sumnje da je soja danas glavna industrijska namirnica. Koristi se u margarinima, preljevima za salatu, za prehranu stoke, pa sve do tinte za tiskanje novina. Mnoge kompanije koriste u procesima proizvodnje genetski manipuliranu soju ili drugim riječima: oni proizvode genetski modificiranu hranu! Oni pokreću i financiraju istraživanja koja pokazuju da je takva soja u potpunosti sigurna ili čak čudesna namirnica bez koje jednostavno ne možemo.

Takav, dobar publicitet, pokreće alarm u drugoj vrsti industrije, farmaceutskoj npr. koja gubi ogromne novce ukoliko se široko prihvate neki proizvodi, poput npr. prirodnih dodataka prehrani na bazi soje, pogotovo kao zamjena za hormonsku nadomjesnu terapiju koja je izvor ogromnih sredstava za farmaceutsku industriju. Mliječna industrija je također pogođena jer sve više ljudi umjesto kravljeg mlijeka konzumira sojino mlijeko. I tako, svatko se počinje boriti za “svoj dio kolača”. 

Što kažu znanstvena istraživanja

Na sreću, postoji nemjerljivo malo dokaza da je soja loša za naše zdravlje te da ga može ugroziti. Još u rujnu 2000. British Nutrition Foundation je objavila sljedeće:

"Nedavne objave u medijima povećale su brigu o mogućem utjecaju sojinih proizvoda na zdravlje, uključujući problem sa štitnjačom, nedostatak minerala, Alzeheimerovu bolest, te utjecaj na žene i djecu te na žene koje tijekom trudnoće konzumiraju soju te moguć negativan utjecaj na fetus. Za sve navedeno ne postoje dovoljno kvalitetne studije koje bi potvrdile ovakvo nešto. Do sada napravljena istraživanja uglavnom su uključivala životinje. Stoga iz svega navedenog, upozorenja u vezi soje su špekulacije i nedokazane izjave."

Kad pogledate detaljnije istraživanja koja stoje iza upozoravajućih napisa i članaka ne čudi što su proizvela tako negativne zaključke. U nekim od tih istraživanja (na osnovu kojih su pisani članci), životinje su bile hranjene velikim količinama sirovog sojinog brašna tijekom pet godina! U jednoj takvoj studiji znanstvenici su promatrali utjecaj soje na gušteraču. Gušterača izlučuje tripsin koji omogućava tijelu da razlaže bjelančevine u tankom crijevu. Sirova soja sadrži inhibitore tripsina koji teoretski mogu zaustaviti gore opisani proces i izazvati upalu gušterače tzv. pankreatitis. Usprkos tome, od 26 majmuna na kojima je provođeno istraživanje samo je jedan pokazao umjerenu upalu gušterače!

Logično pitanje koje si postavljamo jest: Zašto koristiti sirovo sojino brašno u testiranju na životinjama? Tko uopće jede sirovo sojino brašno i sirovu soju?

Na Istoku gdje se soja tradicionalno konzumira već tisućljećima nije uopće poznato jedenje sirove soje te sojinog brašna, a niti na Zapadu ljudi ne jedu sirovu soju.

Soja mora biti cjelovita, fermentirana i ekološka

Tradicionalni, fermentirani proizvodi od soje, kao što su miso i umak od soje ne sadrže inhibitore tripsina. U tofu, npr., oni  “završe” u vodi od namakanja koja se baca, pa ih uopće nema u tofu. Sojino mlijeko koje se pravi od cijelog zrna soje također uključuje proces namakanja i bacanja vode od namakanja.

No, svakako je važno napomenuti da je ogromna razlika između cjelovitog zrna soje i izoliranih komponenti soje. Većina istraživanja, pa na taj način i argumenata, fokusirana je na izolirane komponente soje. Drugim riječima, oni analiziraju dijelove biljke, a ne cjelovitu biljku.

Soja koja je korištena u kliničkim istraživanjima je uobičajeno sojin izolat/bjelančevina iz soje dobivena industrijskim procesom. Vlakno iz soje je u tom procesu odstranjeno pomoću lužnate otopine i zrna se stavljaju u aluminijski kotao s kiselom otopinom. Ovdje je naglasak na kojem dolazi do upozorenja vezano za Alzeheimerovu bolest i aluminij. Kada se soja ostavlja namakati u aluminijskom kotlu ona apsorbira aluminij koji se povezuje s demencijom jer je pronađen u ostacima oštećenih stanica mozga kod ljudi s Alzeheimerom.

U proizvodnji organskih proizvoda od cjelovitog zrna soje ne koriste se aluminijske posude, isključivo rostfrei/tj. nerđajući čelik. Isto tako, sojin izolat se potpuno drugačije ponaša od cjelovitog sojinog zrna koje se koristi u organskoj proizvodnji mlijeka i drugih proizvoda. Nadalje, sojin izolat prolazi, tijekom industrijske prerade, cijeli niz drugih kemijskih tretmana koji dodaju nitrate u proizvod, a nitrati se povezuju s karcinomom.

Stoga, važno je zapamtiti da problem ne postoji s namirnicama koje su proizvedene od cjelovitog zrna soje već s izoliranim proteinima koji se koriste u konvencionalnim proizvodima (naći ćete ga nabrojeno puta na deklaraciji u mnogim konvencionalnim proizvodima poput teksturiranih biljnih proizvoda, hidrolizirani biljni proizvodi kao poboljšivači okusa u juhama i preljevima, lecitin u majonezama, formulama za djecu na bazi soje, nekim slatkišima te sojinom mlijeku/konvencionalnom koje nije napravljeno od sojinog zrna). Oko 60% procesirane hrane danas sadrži dijelove soje, uključujući kruh, biskvite, pizzu i hranu za djecu. Opet naglašavam, ogromna većina ovih proizvoda sadrži oblik sojin izolat/procesiranu sojinu bjelančevinu i nije iz cijelog zrna soje.

Ovo gore nisu proizvodi od kojih su žene na Dalekom Istoku imale prednosti za svoje zdravlje. Ne poznaju simptome menopauze i hormonalne neravnoteže, kao što nisu poznavale niti konzumirale GMO soju. Zanimljiv je podatak da GMO soja ne sadrži niti približno razinu fitoestrogena koliko organska soja te je stoga pozitivan učinak na zdravlje od organske soje, više nego jasan.

Važnost čitanja deklaracija

Jedini, ali zaista jedini način je da čitate deklaracije! Ukoliko je proizvod certificirano organski, ne sadrži GMO soju, a na proizvodu treba pisati u sastojcima: cjelovito zrno soje. Izbjegavajte proizvode koji sadrže sojine isolate ili sojine bjelančevine kao sastojak iz gore navedenih razloga.

Umjerenost, fermentacija i termička obrada

Određena hrana nosi naziv “goitrogeni”, što znači da blokira preuzimanje joda iz krvi. Jod je neophodan za funkciju štitnjače I njegov manjak može biti uzrok smanjenje funkcije štitnjače. Stoga, svaka namirnica koja spade u skupinu “goitrogena” će pogoršati problem s manje aktivnom štitnjačom. Soja je jedna od tih namirnica, kao i repa, kupus, kikiriki, pinjoli, prokulice, brokula, kelj i proso: ukoliko se jedu sirovi! Ukoliko imate dijagnosticiranu smanjenu funkciju štitnjače, naravno da ćete smanjiti uzimanje gore nabrojenih namirnica, pogotovo u sirovom obliku.

To ne znači da ljudi sa smanjenom funkcijom štitnjače ne trebaju uopće jesti soju, već trebaju ograničiti njeno uzimanje. Postoji široko rašireni mit da ukoliko je nešto dobro za vas u maloj količini onda je “puno” još bolje! Često se susrećem s ovim mitom na seminarima i predavanjima, te objašnjavam da ekstra konzumiranje biljnih pripravaka, dodataka prehrani i sl. ne povećava efekt, već suprotno, smanjuje ga. Mala količina ovih pripravaka, dakle male doze, su upravo ono što daje najbolje rezultate.

Isto se može primijeniti na soju. Tvrdnje kako je čudesna namirnica u industrijskoj preradi dovele su do toga da se nalazi u svim mogućim oblicima, pa i u većini konvencionalnih namirnica, pa čak i sirova. Soju ne treba jesti niti sirovu, niti u zrnu, već prerađevine od cijelog zrna i ne u velikim količinama, kao niti bilo koju drugu namirnicu.

Soja i apsorpcija minerala

Jedna od većih kritika u negativnim člancima o soji vezana je za apsorpciju minerala. Soja sadrži fitate koji mogu blokirati preuzimanje esencijalnih minerala poput željeza, kalcija, cinka i magnezija. Ali u isto vrijeme djelovanje fitata iz soje je važan razlog zašto soja djeluje kao zaštita od karcinoma. Fitati iz soje djeluju kao antioksidansi. Oni kontroliraju supstance koje pokreću slobodne radikale za koje je poznato da uzrokuju karcinom te probleme sa srcem i krvožilnim sustavom.

Fitati se ne nalaze samo u soji. Nalaze se u mekinji ili ovojnici gotovo svih žitarica i mahunarki. Zato se npr. u makrobiotičkom pristupu prehrani savjetuje kuhanje žitarica, mahunarki, pahuljica i sličnih proizvoda jer se na taj način ne blokira iskorištavanje minerala. Npr. pahuljice se preporučaju popržiti ili malo namočiti prije konzumiranja.

Zaključak: koliko i kakvu soju treba jesti 

Stoga, na kraju, svi koji ste mi se zabrinuto obratili: Jedite kvalitetne sojine proizvode: dobri su za vas, ali ih jedite u njihovim tradicionalnim oblicima: miso, tamari, tofu, tempeh, sojino mlijeko i neka budu s organskim certifikatom. Osobno, konzumiram ih zadnjih 32 godine svog života, jela su ih i jedu ih i moja djeca.

To su, istinske, cjelovite, zdrave namirnice koje mogu imati zaista dramatičan, pozitivan utjecaj na naše zdravlje, a pogotovo na žene tijekom menopauze.

Ne zaboravite, raznolikost je ključ zdrave prehrane, stoga različite vrste namirnica trebaju biti zastupljene u našoj prehrani i soja je samo jedna od namirnica bogata fitoestrogenima. Leća, slanutak i druge mahunarke također su bogat izvor izoflavona tj. najboljih fitoestroegena kad se govori o periodu promjene.

Komentari 0
Pošaljite svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena
Nema komentara. Budi prvi!
bioNewsletter
Zdrave ideje i savjeti stižu direktno na mail.
Newsletter šaljemo jednom tjedno, ni mi ne volimo spam :)
Naruči putem weba, plati i preuzmi u trgovini
Od sada možeš naručiti sve željene proizvode putem weba te ih preuzeti i platiti u odabranoj, bilo kojoj bio&bio trgovini. Ovo je idealno kada imaš malo veći shopping za obaviti, a nemaš vremena pretraživati i istraživati. Sve će te već čekati spremno. :)