Ljubav na tanjuru (i u čaši)

Kažu da ljubav ide kroz želudac.  Nekada me ta izreka strahovito živcirala, ali što sam starija, sve više u nju vjerujem.  Ljubav prema hrani je na neki način ljubav prema sebi.  Znači početak i kraj pozitive u životu.

Svakodnevni ritual kuhanja, okupljanje obitelji oko stola i zajedničko uživanje u kvalitetnoj hrani, ma što ima ljepše od toga i što više povezuje? Skoro pa ništa.  U stvari, možda ipak još nešto nedostaje.  Čaša dobrog vina nakon fine klope. 

I tada se uvijek sjetim riječi none iz Splita koja bi ispivši zadnju kap crnog vina iz čaše, zadovoljno konstatirala:“Više vridi napit se nego izist!“ OK i možda ipak još samo jedan komadić crne čokolade.  I onda je to – to. Ispunjenost i sreća! :-)