Nova era prirodnih dodataka prehrani

Donosimo stručni članak o prirodnim dodacima prehrani čiji su sastojci organskoj porijekla i čija sinergija sastojaka osigurava optimalnu apsorpciju i bioraspoloživost.

Unatrag 40 godina medicina i nutricionizam iznjedrili s brojna velika otkrića i spoznaje o utjecaju pojedinih molekula, hranjivih tvari i biljnih kemikalija na prevenciju i liječenje različitih bolesti i stanja. Takav pristup problematici koji promatra djelovanje jedne izolirane tvari na određenu funkciju tijela naziva se redukcionizam. Redukcionistički pristup bio je karakterističan za dvadeseto stoljeće kada su velika otkrića o esencijalnosti vitamina te ljekovitosti pojedinih molekula porijeklom iz hrane pridonijela izlječenju i prevenciji brojnih bolesti. Općenito, farmakologija, farmacija i medicina temelje se na redukcionističkom pristupu koji savršeno funkcionira u brojnim kliničkim situacijama.

Međutim, u pogledu znanosti o prehrani, smatra se da je redukcionistički pristup iscrpljen i kako je dosegnuo svoj vrhunac. Naime, složene interakcije između prehrane i zdravlja ne mogu se promatrati kroz prizmu linearnog utjecaja jedne tvari na jedan fiziološki učinak.

Stoga se sve više stručnjaka i znanstvenika okreće holističkom pristupu, ne okrećući pritom leđa spoznajama koje je donijelo 20. stoljeće. Holistički pristup dolazi iz filozofije i tradicionalne medicine istočnih zemalja, a temelji se na konceptu multikauzalne nelinearne povezanosti između života i okoliša. Kada je riječ o prehrani, holistički pristup promatra aktivnu tvar u njezinom prirodnom miljeu, vezanu uz komplekse koje nalazimo prirodno u hrani. Primjerice tradicionalna medicina Kine ili Indije promatra ljudsko tijelo kao cjelovit sustav koji uključuje i duhovne i tjelesne aspekte i oslanja se na sinergiju različitih tvari porijeklom iz bilja u liječenju bolesti i poremećaja. U ovim kulturama smatra se da bolest nosi poruku: to je signal da je ravnoteža izgubljena i potrebno je ponovno vratiti tijelo u ravnotežu.

Sinergija hrane

Dr. David Jacobs, znanstvenik na Sveučilištu u Minnesoti definirao je novu paradigmu u nutricionizmu koja nas zapravo vraća na prapočetke istraživanja hrane i njezinih učinaka na zdravlje. Radi se o hipotezi koju je nazvao „sinergija hrane“, a o svojim razmišljanjima i spoznajama piše u brojnim znanstvenim časopisima. Dr. Jacobs smatra kako smo se proteklih desetljeća previše fokusirali na učinke pojedinih vitamina ili biljnih kemikalija, a da smo zaboravili na razmatranje učinaka pojedinih namirnica ili načina prehrane na zdravlje čovjeka. Pojednostavljeno, dr. Jacobs smatra da komponente hrane imaju povoljniji učinak kada se konzumiraju putem namirnica nego putem izoliranih tvari iz hrane. Također, sinergija hrane dolazi do izražaja i kada se pojedine namirnice kombiniraju ili konzumiraju u okviru pojedinih načina prehrane, kao primjerice kod mediteranske prehrane.

Sinergija hrane vidljiva je u brojnim primjerima poboljšane apsorpcije i iskorištenja nutrijenata kada se oni nalaze u prirodnim kompleksima. Primjerice, vitamin C u kombinaciji s bioflavonoidima koji se prirodno nalaze u kompleksu u citrusima značajno se bolje apsorbira u usporedbi s čistom askorbinskom kiselinom. Nadalje pokazano je kako izolirani spojevi primjerice iz brokule ili rajčice imaju značajno manju bioraspoloživost i učinkovitost kada se uzimaju kao izolirane molekule u usporedbi s konzumacijom cjelovite hrane. Stoga se smatra da u situaciji preventivne primjene dodataka prehrani i održanja homeostaze prednost treba dati cjelovitoj prirodnoj prehrani.

Posljednjih se godina izdvojila i posebna kategorija namirnica koju nazivamo superhrana, a u tu skupinu možemo ubrojiti neke nama dobro poznate tradicionalne namirnice poput nara, bobičastog i orašastog voća, algi, ali i neke nove zvijezde poput acai-a, goji-a, chia sjemenki, ulja konoplje, kokosa i lana, pražitarica kvinoje i amaranta ili zrna kakaovca koja smo ranije mogli zamisliti jedino prerađena u čokoladu. Pretočene u moderne eliksire, otopine i koncentrate vrijednih nutrijenata i ljekovitih tvari, te namirnice obogaćuju prehranu modernog čovjeka i pružaju mu razne blagodati. 

Prirodni dodaci prehrani kao dio integrativne medicine

Posljednjih se godina razvio sasvim novi pravac u medicini koji nazivamo integrativna medicina, a nastao je kao odgovor na ograničenja konvencionalne, ali i alternativne medicine.  Kao sinergija medicinske znanosti i prirodne zdravstvene skrbi, integrativna medicina promatra zdravlje svih organskih sustava koristeći najmanje invazivni i najekonomičniji  pristup - holistički pristup zdravlju. U tom pristupu važan dio čine razni prirodni dodaci prehrani, namirnice prirodno bogate tvarima sa zaštitnim djelovanjem poput antioksidansa, dragocjenih ulja, vitamina, minerala i brojnih drugih biološki aktivnih spojeva.

Dodaci prehrani koji spadaju u kategoriju „prirodnih“ sadrže prirodne izvore hranjivih tvari i brojnih drugih molekula porijeklom iz hrane i bilja. Osnovna prednost takvih dodataka je sinergijsko djelovanje sastojaka koji se nalaze u svojim prirodnim kompleksima. Obično se dobivaju iz cjelovitih biljaka, i u novije vrijeme iz superhrane. Dodatno, ne sadrže aditive, konzervanse, bojila, sladila niti bilo kakve sintetske supstance. Organski certifikat dodatno jamči kako su sastojci iz ekološkog uzgoja.

Ekološki uzgojena hrana je ona koja tijekom svojeg uzgoja, proizvodnje, tvorničke obrade i skladištenja nije podvrgnuta tretiranju sintetskim pesticidima i herbicidima kao ni drugim umjetnim kemijskim sredstvima. Prirodni sastojci organskoj porijekla, harmonija i sinergija sastojaka te optimalna apsorpcija i bioraspoloživost odlike su prirodnih dodataka prehrani koji imaju sve više poklonika diljem svijeta.