Nove vrste ulja

Različite nove vrste ulja sve su cjenjenije među zdravstveno osviještenom populacijom. Primjerice, u posljednje vrijeme prepoznata je vrijednost ulja konoplje, lanenog ulja i pomalo neočekivano ­ kokosovog ulja. Do nedavno je imao negativnu reputaciju, no danas se o njemu priča u superlativima.

Kokosovo ulje je trenutni svjetski hit. Ulje ekstrahirano iz svježeg kokosovog mesa umjesto uobičajenih masnih kiselina dugog lanca ima visok udio masnih kiselina srednjeg lanca, čak između 70 i 85 %, a najzastupljenija masna kiselina je laurinska. Srednje lančane masne kiseline razlikuju se od dugolančanih koje prevladavaju u ostalim biljnim uljima po tome što se ne skladište u masnom tkivu. Srednjelančane masne kiseline se brzo apsorbiraju u tankom crijevu i ne trebaju pomoć enzima gušterače što ih čini lako probavljivim i zbog čega su izuzetno pogodne za osobe koje boluju od raznih probavnih poremećaja i metaboličkih bolesti.

Srednjelančane masne kiseline često su istraživane i zbog svoje sposobnosti djelovanja protiv bakterija, virusa i gljivica. Studija objavljena 2013. godine u časopisu Journal of Medicinal Food pokazala je da laurinska masna kiselina u laboratorijskim uvjetima može suzbiti rast bakterije Clostridium difficile ­ vodećeg uzročnika bolničkih crijevnih infekcija, tj. proljeva koji su posljedica uzimanja antibiotika. Laboratorijska istraživanja pokazuju i djelovanje kokosovog ulja protiv bakterija H. pylori, Listerie monocytogenes i kandide, no još se čekaju klinički dokazi koji bi to potvrdili.

I druga nekonvencionalna biljna ulja u današnje vrijeme privlače pozornost potrošača, uključujući i ulje konoplje.

Konoplja i marihuana su različiti oblici iste biljke Cannabis sativa, ali imaju različit sadržaj kanabinoidnih spojeva. Ulje konoplje ima povoljan nutritivni sastav, a određena istraživanja pokazala su da blagotvorno djeluje na zdravlje. No, neupitno je da u svojem sastavu ulje konoplje sadrži omega ­6 masne kiseline, i to gama­linolensku (GLA) i linolnu masnu kiselinu, a bogato je omega ­3 masnim kiselinama, i to alfa­linolenskom. Omjer omega ­6 i omega ­3 masnih kiselina u ulju konoplje iznosi 3:1. Novija istraživanja uputila su i na sadržaj lignana, biljnih sterola i brojnih drugih biološki aktivnih spojeva u ulju konoplje.

Na znanstvenoj sceni prije dvadesetak godina pojavile su se i chia sjemenke. Radi se o sjemenkama biljke Salvia hispanica koja potječe iz središnjeg i južnog Meksika i Gvatemale. Na tim područjima sjemenke se melju ili koriste cijele za pripremu hranjivih napitaka i služe kao vrlo zanimljiva namirnica koja je svoj put pronašla i do naših trgovina.

Chia je bogat izvor masti, i to onih nezasićenih. Sadrži omega­3 masne kiseline, a osigurava 25­-30% ulja koje se može ekstrahirati, uglavnom alfa­linolenske masne kiseline (ALA). Zbog specifične opne, rizik od užegnuća dragocjenih masti znatno je manji nego kod drugih sjemenki. Također, dobar je izvor antioksidansa, prehrambenih vlakana i aminokiselina. Izvanredan profil antioksidansa čine fitokemikalije poput klorogene kiseline, kavene kiseline te flavonoida miricetina, kvercetina i kampferola.
Stavite li jednu žlicu chia sjemenki u čaši vode, nakon pola sata dočekat će vas sasvim drugačija konzistencija tekućine ­ smjesa se pretvara u gotovo čvrstu želatinu. Svojstvo formiranja gela, osim u kuhinji, pogodno je i za tijelo, jer se u probavnom sustavu tako usporavaju razgradnja ugljikohidrata i nagle oscilacije šećera u krvi što te sjemenke čini posebno korisnima za dijabetičare. I novija istraživanja pokazala su da dodatak chia sjemenki u prehrani pridonosi boljoj regulaciji postprandijalne glikemije.

InPharma, br. 30, 2014.