Sve o prirodnim sladilima

Naša nutricionistica Mateja, koju možete sresti u zagrebačkoj bio&bio trgovini u Arena Centru, predstavlja top 6 prirodnih sladila te dijeli korisne i slatke savjete koje morate pročitati!

1. Ječmeni slad
Ječmeni slad se dobiva od djelomično proklijalog ječma koji se namače te podvrgava enzimatskoj reakciji. Tamne je boje, izrazito gust i ljepljiv. Manje je sladak od običnog šećera. Bogat je enzimima pa je stoga lako probavljiv. Sadrži šećer maltozu (disaharid sastavljen od dvije molekule glukoze). Ima niži glikemijski indeks. Osim niskog glikemijskog indeksa ječmeni slad ima izuzetnu nutritivnu vrijednost. Ječmeni slad sadrži vitamin B12 koji je rijedak u namirnicama biljnoga podrijetla, a  posebno je bitan vegetarijancima i veganima. Također sadrži vitamin B1 (tijamin) te vitamin B3 (niacin). Od mineralnih tvari ječmeni slad sadrži kalij, mangan, željezo, fosfor, magnezij, selen i cink.

  • Posebno pristaje u slastice sa začinima.

2. Rižin slad
Dobiva se od smeđe riže koja se kuha i potom obrađuje enzimima, i to najčešće iz proklijaloga ječma, kako bi se škrob razgradio do jednostavnih šećera, te se zatim ukuhava do željene gustoće. Lako se razgrađuje. Sadrži šećer maltozu (disaharid sastavljen od dvije molekule glukoze). Rižin slad je blagog i bogatog okusa. Ima srednji glikemijski indeks.

  • Izvrstan je za zaslađivanje bebi kašica, pravljenje pudinga i raznih deserta.

3. Agava sirup
Dobivamo ga iz soka raznih vrsta agave, biljaka bliskih kaktusima. Primarni šećer u agavi je fruktoza koje ima u najvećem postotku. Agava sadrži i nešto glukoze. Ima niski glikemijski indeks. Od mineralnih tvari sadrži kalcij i željezo. Agava prirodno sadrži inulin, biljni polisaharid koji povoljno djeluje na mikrofloru crijeva potičući rast „dobrih“ bakterija.

  • Agavin sirup je rjeđi od drugih sladila, te odlično pristaje u razne napitke te kremaste deserte, pudinge i kaše.

4. Stevija
Stevija je specifično sladilo, ne svrstava se u umjetna sladila jer potječe iz biljke no smatramo ju umjetnom tvorevinom jer nastaje preradom i rafiniranjem zeljaste biljke stevije. Svoj sladak okus stevija duguje tzv. steviol glikozidima koji se mogu izdvojiti iz biljke. Stevija sadrži najmanje deset različitih glikozida, a dva glavna steviozid i rebaudiosid, koji joj daju sladak okus, mogu se izdvojiti ekstrakcijom. Izuzetno je zanimljiva jer ne sadrži kalorije, ali zato je 300 do 400 puta slađa od šećera, stoga je mala količina dovoljna za postizanje željene slatkoće.

  • Stevija se može nabaviti u formi tekućine ili u prahu te se dodaje u razna jela i napitke.

5. Javorov sirup
Drvo javora izravno potječe iz Kine i Japana, no najvažniji proizvođač javorovog sirupa jest Kanada. Klima u Kanadi pogodna je za dobivanje javorovog sirupa. Sok se zarezivanjem stabala skuplja u posude i potom ukuhava do željene gustoće. Za litru javorovog sirupa potrebno je prikupiti otprilike 40 litara soka. Gotovo 60 % javorovog sirupa čini saharoza (sastavljena od molekule glukoze i fruktoze). Saharoza se u našem organizmu lako razgrađuje i tako osigurava da glukoza postane brz izvor energije tjelesnim stanicama. Mali dio otpada na organske kiseline, aminokiseline, fenole i mineralne tvari kao što su: kalcij, kalij, cink i mangan. Javorov sirup ima viši glikemijski indeks pa se stoga ne preporučuje dijabetičarima

  • Idealan je za slastice ili dodatak desertnim napitcima.

6. Kokosov šećer
Kokosov šećer dobiva se od cvjetova kokosove palme. Cvjetovi se formiraju pri dnu lišća palmi na kojima rastu kokosi. Cvjetanje je kontinuirana pojava tijekom cijele godine, a unutar tih cvjetova se stvara sladak biljni sok koji se sakuplja i kasnije pretvara u kokosov šećer. Kokosov šećer ima niski glikemijski indeks. Sadrži jednostavne šećere koji se brzo razgrađuju u krvi te pružaju trenutačnu energiju. Sadrži dva puta više željeza, četiri puta više magnezija, te deset puta više cinka nego smeđi šećer.

  • Diskretnog je i ugodnog okusa, može se dodavati u razna jela i napitke.

Koje god sladilo izabrali budite umjereni. Prirodna sladila imaju određenu kalorijsku vrijednost, obično jednaku ili nešto nižu od šećera.