Tips&tricks za urbane vrtlare i sve one koji to žele postati

Svaka osoba koja je makar jednom u životu posijala sjemenku i potapšala tlo u nadi da će od nje dobiti ukusne plodove, uglavnom pršti od sreće već na prvi par listova koji probije na površinu. Sjećam se sebe prije puno godina i entuzijazma kad bi isklijalo povrće i začinsko bilje. Dandanas ću posijati doslovno svaku sjemenku koju nađem, uključujući sjemenke mandarina, naranči, manga, avokada itd. a izrasle mladice nerijetko nosim kao poklon prijateljima umjesto kave. Nekako je osobnije, zanimljivije je, a ujedno djeluje i kao poticaj drugima na druženje sa hipnotizirajućim zelenilom :)

Od svih procesa u prirodi me apsolutno najviše fascinira klijanje i sposobnost (nerijetko minijaturne) sjemenčice da izraste u često i višemetarsku razgranatu biljku sposobnu nositi desetke kilograma plodova na granama, a saznat ćete i zašto. Što se događa u periodu između stavljanja sloja zemlje nad sjemenku i početka fotosintetske aktivnosti?

Zamislimo sjemenku, recimo, graha. Položena je u prozračno tlo zagrijano na 24C i količina potrebne vode prodire polagano kroz sjemenski omotač. Uslijed prodora dolazi do bubrenja endospermatskih stanica sa zalihama nutrijenata u vidu masnoća, proteina i škroba. Nabubreni kotiledoni se šire, intenzivira se stanično disanje koje opskrbljuje sjemenku energijom za rast. U jednom trenutku omotač uslijed pritiska endosperma puca – među kotiledonima se budi klica i razdvaja ih, iskorištavajući zalihe nutrijenata koje su tu isključivo radi nje, uz pomoć hidrolitičkih enzima koji joj zalihe čine dostupnijima i iskoristivijima. Klica lakše koristi jednostavne šećere od škroba, u koji je pohranjena energija u zalihama. Nedugo nakon se pojavljuju korjenčići sa primarnom funkcijom stabiliziranja biljke u tlu, tek kasnije služe kao provodno tkivo za minerale i vodu iz tla. Iz tla na površinu prodire hipokotil, stabljičica-nositeljica kotiledona koji uskoro postaju prva fotosintetska površina mlade biljke. Obično upravo ti prvi listovi, koji prate biljku doslovno od izlaska, igraju ključnu ulogu u kvaliteti i količini plodova.

To što značajan dio nas živi u stanovima i na raspolaganju ima jedva kvadrat balkona možda se čini kao otegotna okolnost za bavljenje nečim relaksirajućim i produktivnim istovremeno, no sjetite se, za puno uspjeha treba vrlo malo toga za balkonsko zelenilo: nužna svjetlost, pogodne temperature, kisik, malo vode i pokoji fino razmrvljeni i hranjivi grumen zemlje. Kad bi me netko pitao što je od navedenog najbitnije, ne bih mogla izdvojiti nijedno jer je sve esencijalno za pravilan rast i razvoj svake biljke. Jednako važan je odabir kvalitetnog, vitalnog i netretiranog sjemena iz kontroliranog uzgoja. Osobno, ne sijem ništa što ne mogu zagristi i sažvakati u trenutak sijanja bez posljedica po zdravlje - preferiram prirodni način života, kako svoj, tako i hrane koju jedem.

Svjetlost je ključni faktor fotosinteze, procesa o kojem jednako ovisi kompletna egzistencija planetarne populacije kao i mala biljčica - biljke u sjeni su kržljave, blijede, sporo rastu i ne daju plodove. Većina povrća, pogotovo plodonosnog, traži dosta izravne svjetlosti. Štoviše, plod je iznimno ovisan o sunčanim satima. Nemojte se bojati, izložite ju svjetlosti, no činite to postupno. Isto tako, pazite na temperature, povrće ne voli mraz. Srećom, stiže topliji dio godine, iskoristite ga maksimalno!

Naravno, nemojte osunčanu biljku zaboraviti zalijevati. Činite to u jutarnjim i večernjim satima i nikad po lišću i plodovima da biste izbjegli opekotine. Svako oštećenje lisne površine će manje ili više usporiti razvoj, što je pogotovo nepoželjno kada na stabljici krastavca imate nekoliko prelijepih sočnih plodova jer će biljka trošiti resurse na obnovu oštećenja tkiva lista a ne akumulirati hranjiva u plod. Zalijevajte tlo uz bazu i omogućite adekvatno cijeđenje viška.

Kao supstrat za uzgoj možete koristiti zemlju iskopanu u vrtu, koju možete pomiješati sa prirodnim kompostom ili cvjetnom zemljom. Od velike je važnosti omogućavati rahlost i pristup kisika pa pripazite tijekom zalijevanja da zemlja ne bude prezasićena vodom i ne dođe do stvaranja anaerobnih uvjeta, zbog kojih dolazi do neminovnog truljenja i propadanja budućeg ukusnog povrća.

Iskoristite postojeće cvjetne tegle, poneki stari lonac koji ne koristite, posude od sladoleda, PET ambalažu i slične stvari koje mogu dobro držati vodu. Meni upravo u prastarom woku klijaju kaktusi :). Nekakvo opće pravilo je sijanje sjemenki na dubinu 4 puta veću od duljine sjemenke. Sjetite se kako sjemenka ima određenu raspoloživu količinu energije u zalihama - ako posijemo gorušicu na dubinu od 5 cm, sigurno će se probuditi ali su njeni resursi tako mali da nikad neće doći do površine. Znači, ciklu, salatu, špinat itd. posijte na oko 1 cm a grašak, primjerice, slobodno na 3-4 cm.

Prčkanje po zemlji i timarenje biljčica je jedna od aktivnosti koje ne koštaju puno no rezultati jednostavno oduševljavaju i čine nas bližima prirodi. Može li salata od rajčice biti ukusnija od one kad ju začinite svježe nasjeckanim listom bosiljka i poškropite maslinovim uljem, znajući da oko bosiljka ima najmanje truda od svih začina u kućnoj radinosti? Moja baka je po grincajg išla u vrt i vadila svježe mrkvice i peršin za juhice, zašto ne bi svatko od nas otkinuo svježu glavicu salate i guštao u hrskavim listovima na dohvat ruke? Zašto ne biste na stol stavili grmić bosiljka i ozarili životni prostor gorućim klorofilom? Ako imate veći balkon, koji prostorno dozvoljava police ili one duge metarske saksije za cvijeće, dignite ih metalnim vješalicama da dobiju sunca i pružite red salate ili špinata, neka se sve zazeleni! Budite sigurni da ćete se u trenutak kad vidite prvi rezultat navući na taj dobar osjećaj i više nikad nećete gledati ono što jedete na isti način. Vaše će povrće nositi dozu i vaše ljubavi i truda i entuzijazma i kao takvo će biti najukusnije :)

Želim svima puno sreće u uzgoju, dozvolite si manevarskog prostora i za početničke pogreške, no ustrajte jer je krajnji rezultat neprocjenjiv.