Jelo berlinske radničke klase

Ovu zimu me oduševljava jedno jelo pa ću svoje oduševljenje podijeliti s tobom. Sve je iz dućana u kojem radim. Jelo je bez finesa, šarm kamenog doba. Samo se bacaju gromade ovog i onog, ali je kombinacija okusa...uspješna :)

Kupiš ZRNO krumpire, opereš ih, prerežeš na pola. NE oguliš! Upališ onu grijalicu u pećnici i staviš polovice krumpira direkt na pleh bez ulja prva polica ispod grijalice. Grijalica na 200 celzijusa, ak' su mladi 250 (ne kužim u čem' je fora) kad se napuhnu i dobiju koricu, izvadiš te užarene krumpire i baciš ih u lepu zdelu.

Na njih odma, ne čekaš niš, baciš kiselo zelje ZRNO onak hladno iz friđa. To preliješ sa svijetlim sezamovim uljem. Sezamovo ulje je tako fino u tome, to me oduševljava. I to je baza. Na to naribaš dimljeni tofu ili dimljeni seitan. Ili polutvrdi kozji sir Ambient.

A ako radiš sa svježim kozjim ili kravljim sirom, onda umjesto sezamovog ulja ide laneno ulje. Neki put dodam i mrvicu češnjaka (naravno eko) ili malo cijelog kima. To je savršenstvo. Ovo je slatko, ono kiselo, ovo gorko, ovo kremasto, ovo hrskavo, ono kipuće a ono ledeno.. Ludo!

Za krumpire treba 15, max 20 min. Energija je samo pećnica, drugo pobacaš i gotov si sa svime u trenu. Slučajno sam pročitao da je to bilo jelo berlinske radničke klase početkom stoljeća dvadesetog.  Krumpir, sauerkraut, svježi kravlji sir (quark) i laneno ulje. Znači to je fakat jelo. Službeno. Ja sam mislio da to jedem samo ja...

Svi sastojci su bio&bio, od toga su kiselo zelje i quark probiotičke namirnice. Krumpir je s korom što ga čini lužnatijim i bogatijim. Laneno ulje je laneno ulje. A sezamovo je prefino!

Ovo jelo je na ljestvici jednostavnosti apsolutni pobjednik. Sad idem to jesti :)